Naopaka bajka...

slijedi mnogo teško razumljivih stvari, nadasve naopakih...

14.12.2009.

jah

Napiši mi bajku!

Odvedi me na planinu.

Procitaj mi bajku dok me toplina tvoje blizine uspavljuje...

12.12.2009.

sama. svoje. sunce.

I zarijam glavu u njedra, poput suncokreta...
Jer sunce jos samo tu mogu naci...

06.12.2009.

.....

A prelijepo je i tu kad znas da je dosta, kad znas stati i reci kraj.

Sreca je tu negdje u toj kontradiktornosti.



04.12.2009.

zbog danasnje noci i sinocnjeg jutra

zbog danasnje noci i sinocnjeg jutra...

Procitah danas neke pametne rijeci, a shvatih ih sve naopako...

Podjoh pravo, a skrenuh desno...


Sve podje na dole, a trebalo je nagore...


ma zbog danasnje noci i sinocnjeg jutra...

htjedoh plakati, a smijem se!

28.11.2009.

draga Ena...

Vec dugo citam sta ti ovdje napises, ponekad pomislim da smo slicne, jer u snu ponekad  odlutam i ja se zovem Ena... Osjetim sve sto ti osjetis, ponekad se na ulici i odazovem kad neko vikne Ena... I to me vec pomalo brine, ne zbog toga sto sam mozda paranoicna ili podvojena licnost... To je vec manji problem...

ali zasto bas ti moras biti drugi dio moje licnosti? Zar to nije mogao biti neko optimisticniji, neko cije boje nisu crna i ljubicasta... Neko ko ce se smijati...

Evo vec i pisem kao ti, vec previse puta otipkah te tri tackice, vec previse puta se izgubih u tom pisanju i u besmislu nadjoh smisao, vec je previse!!!

Draga Ena, odleprsaj iz mojih misli, molim te!

19.11.2009.

pustinja proslih minuta i ova zrna sad...

Razmisljam kako je zivot naopako postavljen..

I ovu misao upucujem u proslost... Po ko zna koja je po redu...
Valjda imam pravo na to..

Nista ljepse kad cvjeta, a gorce kad se proba...

U prilog ovome idu i Marquezovi likovi koji oslobodise svih muka ovog naopakog svijeta, svih sjecanja na prosle dane uz pomoc zlatnog cijanida, koji eto onako slucajno mirise na gorke bademe...

no sad rijec opet prepustam njemu i ovoj divnoj pjesmi....






 

12.11.2009.

..


Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.


Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod ...beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.


1924.
Preveo: Zvonimir Golob

07.11.2009.

tako je trebalo biti

Napisah ja ogroman post koji nekim cudnim potezom misa nestade, ne znam ponoviti, ne zelim ponavljati...

Ovdje je trebao biti post, ispovjedacke prirode...
Hvala.

05.11.2009.

. ? !

Ima detalja za koje bas i ne znam da mogu u pjesmu stati...

Nocas, kad gaze, kad ljube...

Ko pijani Rusi, nijedna krcma nece biti dovoljna

da te nemam, a imam te...

 

I nema kud se izgubiti,

u svim ovim danima,

al to je vec  varijacija na istu temu.

a opet..

Meni je u glavi samo ona kosa, koja mi fali, da je zavezem,  u svilenu maramu, ko nekad u jesen ... A kasnije, jedan po jedan pramicak se oslobodi od te svile i prizove smijeh prolaznika i pogleda u ogledalo... I eto, to je sve..

18.10.2009.

citiram jer ne umem ovo kazti drugacije

"Zvao sam je Maza, ponekad...
-Volim kad me zoveš tako...
-Majmune mali. Zovem te , jer si pravi mamin mazohista.

Ko bi drugi imao strpljenja za ludaka koji zacuti, okrene se i ode, iz čistog mira?"




Đorđe Balašević

17.10.2009.

pjesma...

Poznas li onaj osjecaj kada ti nesto fali?
Kada bi krenuo, a ostanes?
Kada bi zaplakao, a nasmijes se...
Kada te miris kakaa vrati u djetinjstvo..

Poznas li osjecaj neuhvatljiv razumu,
kao da te cuvam, od zore
realnosti...

Poznas li osjecaj, kad milioniti put cujes iste rijeci
i najezis se,
 milioniti put, cak i kad nisu izgovorene...

Poznas li osjecaj?
Poznas li u sebi ikada zelju da napises pjesmu,
a da nisi tuzan...


Ako to poznas, upoznao si me...

16.10.2009.

:) Big day in my life!

Kazu kad se nasmijem da licim na tebe, a ja iz godine u godinu shvatam da sve vise i vise licim na tebe.. I sretna sam zbog toga, jer ti si covjek, ti si zena!

Sretan rodjendan, onoj koja me rodi, koja me voli vise no sto ce iko ikad moci i zamisliti, voljeti...

30.09.2009.

onoj koja sjaji...

Stavit cu ti tamburase u tri fijakera, nek sviraju, a i ne moraju... Cut ces pjesmu, ljepsu od svih ikad napisanih... Od svih ikad komponovanih.. Pjesmu koju ne primjecujes,  pjesmu koja svira... Frekvenciju koju samo tvoja uha dva mogu uhvatiti...

Tri fijakera svirat ce istu pjesmu, pjesmu bez rijeci koja govori sve, pjesmu pitanja, koja daje sve odgovore...

Svirat ce ti, bez instrumenata, bez sviraca, tamburasi...

Ovi nisu ko cigani, oni nemaju srce za svakog od nas... Njihova pjesma ce da boli...

Teza od sva tri fijakera, teza od pera olovnog, zarijenog  u amigdalu, pjesma...

Budi gluha i cuj tu pjesmu, koju niko ne pjva, koju niko ne cuje...

Cuj je, bol ce osloboditi, pero olovno...

Amigdala ce opet slati impulse sinapsama i dalje i dalje do koze i tih ludih leptirica...


 


 


 

amigdala*- centar emocija

25.09.2009.

...



"Čovjek je, Senada teški hajvan i ono malo duše što ima šejtan mu je dao da mu bude teže..."

25.09.2009.

pomoci drugom je poklon koji se prima i daje...

Vedad Ražanica jednomjesečna beba, rođena sa teškim oboljenjem crijeva, poznatim pod nazivom-gastroschisis-(urođeni nedostatak u dijelu trbušnog zida)zbog čega se bori za svoj život!Otvoren je human.br.090 291 061(2KM).

22.09.2009.

supermodel

You told me: "Places I go are never there..."

baby I've told you, you can be a model, you can be a superstar...

You can have it all! You can be the best, fu** the rest!

Only you, on the top of the world!

You, the one!

You, alone!

You, without me, without us!

Without, tears, but also without smile...

You will have it all, alone...

I just wish you to never  realize what a privilege it is to grow old with someone...

Good luck, my STAR!

14.09.2009.

odkad vam nisam pisala...

Necu napisati nista pametno... Nista sto vi vec niste negdje procitali, nista posebno...

Razmisljam i cesto odem daleko, a ostanem tu... gledam tu neku buducnost bez kraja, gledam je iz sadasnjosti, sadasnjosti koja sad vec postaje proslost... Drugacije, isto, a drugacije...
Nosim misao u buducnost, razvijem je... Odhranim je kao malo celjade. Sve te misli nikada ne narastu, fali im vitamin realnosti da bi odrasle... I bas zato, ta celjad su mi jos i draza, cuvam ih za sebe, a opet dijelim ih s tobom... Ti ih ucis racunati, ja ih ucim mastati... Mada znam da oni to znaju bez da ih ucim, masta im je urodjena... Ko sto mladunce sisa, tako oni mastaju... Razlozi ovaj put ne postoje, oprostite realisti, materijalisti, psiholozi i svi ostali ovaj put nema razloga... Ni suza, ni smijeh, ni pogled k gore, k dolje nista vise ne znace, nemaju uzroka, nema zasto, nema zato... kazem ti sve je tu sad samo zbog sebe, nicemu svrha, jer celjade ce uvijek ostati celjade i eto tu je kraj. Tu je pocetak tu je i kraj... Nema komplikovanja (zao mi je), nema nicega sto bi vam moglo pasti na pamet, jer ovdje nema dopinga realnoscu!

16.08.2009.

oni imaju srce za svakog od nas, briga njih...

 

"Kasnije sam najbolje prolazio s devojkama koje nisu znale da ih volim, ali, nisu znale jer ih nisam ni voleo, i to je, ipak nesto sasvim drugo. Ovo je bilo nesto sasvim prvo"

Đ.Balašević, Tri posleratna druga.

14.08.2009.

moji prijatelji, vjerni psi....

Gledam ih sinoc, bolje reci virim, dok im spremam rodjendansku pizu... odavno vec ne pravim tortu za rodjendan, s godinama, brojka na torti pomalo boli... Podsjeca da odrastam, da vrijeme prolazi, sto me nimalo ne raduje...

No, da se vratim NJIMA... Virim tako u njihove poglede, njihove usne, napete, svi zure nesto da kazu... Ne cujem ih... Nasmijesim se i uzivam u miru koji ta graja stvara u meni... U miru koji samo moji prijatelji mogu stvoriti i za vrijeme najvecih oluja... Ne, nisu to obicni prijatelji, to je moje bagrenje, koje svakim danom sve vise raste, a sve je ljepse i ljepse...

Tako sam sretna sto sam i ove godine dobila najljepsi poklon od svih, njihove osmijehe, rijeci, NJIH!!!

09.08.2009.

a on se brine da ce mi dosaditi

 

 

 

ne boj se naci cu ja uvijek,

 

neku novu crtu, sjenu na tvom licu...

i zabavit se...

12.07.2009.

:(

Nesreca je bas drustvena osoba...

Falit ce mi drago lice, s dasaka sto zivot znace...

Žan Marlot (1964-2009)

04.07.2009.

citat

"-Strah me je..

-I treba da te je strah. Sve velike ljubavi zavrse tuzno"

Marsela Šunjić

10.06.2009.

.

Stajali smo na onom mjestu gdje je sve pocelo... Proslo je malo vise od godine dana, nismo vise bili isti... Godina je ucinila svoje, sjeo je na klupu, a ja sam stala malo dalje, jer htjela sam gledati tog djecaka... Da, stajali smo na istom mjestu, godinu dana kasnije, no sada smo bili djeca... Pricali smo nepovezano smijali se, ludjacki... Govorio je da sjednem, ne odvde imam bolji pogled mislila sam... Ne znam zasto i ne znam kako, bili smo svoji, a tako daleki, nekim cudnim, savremenim mjerama...

Vidio je da necu popustiti pa je ustao...

Na tren me samo pogleda u oci, al nismo mogli dugo zadrzati taj pogled ni jedno od nas... Poceo je kruziti oko mene... Vodili smo djeciji razgovor, molila sam ga da prestane, kruziti oko mene, al ovaj  put nije odustajao, prolazio je svako malo i ometao nemir i sve probleme i bitke koje sam tog dana vodila...

"Pogledaj sve se vrti oko tebe..."

eh...

Dok je taj djecak idalje kruzio oko mene, sjetila sam se Mjeseca i ipak pomislila kako i nije bas daleko... Trenutak, shvatila sam da je pobjedio sve oblake iznad moje glave jer su mi se obrazi grcili od tog ludjackog osmijeha, koji se cini mi se nije ni vidio... nebitno, uzivala sam...

Ljudi su prolazili i gledali nas cudno... Neki su se smijali, neki cvokotali al ubrzo sam ih prastala primjecivati...

"Ja mislila moj Goran... Izvini sine!"

"Ma gospodjo, on vam je malo lud!"

"Nije. Uostalom da sam ja bogdo, bila luda ne bih sad ovako sama hodala. Sjeti se ti sta ti kaze ova sa štakom, ako budes jos malo ludji uzmi je i vodi je kuci, tad je sve gotovo..."

"Savit cu je na konja i odvest je!"

"Ma kakav konj, uzmi je za ruku i vodi je."

pomislih... neko bi od ovoga knjigu napisao... al meni je ovo sasvim dovoljno  :)

 

 

 

 

21.05.2009.

jah...

Mrzim nepisana pravila, ne mozes ih procitati, kakva su to pravila onda????

Mrzim citati izmedju redova... Zar tamo nesto uopce i pise???

Mrzim sto bjezis od mene, a ja sam te odvec prestigla i ne kanim stati i sacekati te... I to mrzim, to sto sam ispred tebe, to sto da te necu sacekati...

A voljela bih bar taj jedan... da ne mrzim sve to...

 

12.05.2009.

Nesto bez pocetka, a i kraja, slutim..

A vucaraju se za tobom, ti smijesni klovnovi, smiju se i placu.. Namiguju, mrmljaju, a u sustini samo te nerviraju... I taman kad zarotiraš osovinu da vrisnes, nema ih, umire se i nestanu... Tim se valjda hrane, to ih valjda zabavlja ili nesto slicno... Tope ti kalorije, skacu ti po ledjima, a kad pozelis vidjeti ih pobjegnu.. Lazu! Svi ti klovnovi u sustini samo lazu i nece znati stati i prestati vuci za sobom, dok ti zivis u ubjedjenju da oni tebe slijede..

Vristis, ali svi te cudno gledaju... Ova je luda, odzvanja...

Lazu! Lazu, da je sve uredu, da ce biti bolje.

Vristi, ona...

 

03.05.2009.

!

Djevojka iz sarajeva kojoj treba 300 000 KM za transplantaciju jetre trazi nasu pomoc !! ..... uzmi kucni telefon i daniraj 2KM pozivom 090 291 046 koje vam nista ne znace a toj devetnaestogodisnjoj djevojci spavaju zivot ...

vise informacija na http://pomozimoeni.ba

16.04.2009.

Znam, nista nije kao sto je bilo...

 

Idi, desno ili lijevo, nebitno, samo idi... Sve rijeci, ostavi, zaboravi..  Ja ih sve znam, no ne boj se nikad, ama bas nikad necu ih pretvoriti u ton, u muziku... One, ce ostati tu, da sazriju, a kad sazriju shvatit ce da nikad nisu trebale postati zvuk, vec ostati tisina... No, stalno ce biti tu, cuvati te, cuvati me, od mene, od tebe, od nas, od njih...  Mozda ce snovima setati i odzvanjati u snu, no ne boj se, neces se sjecati.. 

Ostani zato gdje si.  Pusti ih nek zive u meni, one ce tu da stanu i ostanu... U tisini... U tisini koja govori vise od bilo koje rijeci, bilo kojeg pokreta, pogleda... Tu nesto vrijede, jer drukcije ostale bi samo nedorecene, nepotpune, tudje i ukradene... Ne, ne pomisli da su tuzne, ni radosne nisu... Ne pomisli na njih... Pusti ih da kruze oko nas i pomisli da nepostoje, cak ih i zaboravi, tako je najlakse..  

Ne brini, ja cu brinuti...

22.03.2009.

!

Uvijek si tu negdje iza mene...

Pa nista mi drugo ne preostaje nego da sakom razbijem retrovizor i da te ne gledam vise!

21.03.2009.

Merak moj ubi me!

A ludo, pa zivi...

Hiperaktivno storenje, koje ne zna bas nikog od tog cudnog sveta koji se lako rasplace... Ma, bas nikoga... :)

Moji prijatelji, vjerni psi, hvala i tacka.

08.03.2009.

misao kao naredba

Promijeni parfem, mrzim ga!

20.02.2009.

Ne šuti i ne trpi!!!!! Napokon!!!!

HIMNA BOSNE i HERCEGOVINE

Ti si svjetlost duše
Vječne vatre plam
Majko naša zemljo Bosno
Tebi pripadam

Divno plavo nebo
Hercegovine
U srcu su tvoje rijeke
Tvoje planine

Ponosna i slavna
Krajina predaka
Živjećeš u srcu našem
Dov'jeka

Pokoljenja tvoja
Kazuju jedno:
Mi idemo u budućnost
Zajedno

18.02.2009.

eh...

I nek pada...

Nek zaveje, pekrije svaki korak..

Koji su nekada krocili

Nek niko ni ne nasluti kako je tišina ispunila zvuk

Kako je smisao, uljepsala svojim besmislom

I nek se ugasi svjetiljka, kao i svaki put kad bi ona prosla pored nje...

Nek se ugase sva svjetla, samo on nek veje

Samo on, nocas nek bude svjetlo i jedina iluzija...

 

 

 

 

 

07.02.2009.

just :)

"Obicno je bio veoma nesrecan, to se ne moze poreci, a mogao je da unesreci i druge, naime, ako ih je voleo, a i oni njega.."

  (H.Hesse)

Veceras uradih suprotno iako sam ja vecinom "nesrecna", a ustvari samo tako izgledam... Stavila sam osmijeh na lice, osobe koju itekako volim... mah, sto bi rekli u reklami NEPROCJENJIVO!

07.02.2009.

Preko polja za mnom idu dvije muzike...

Zaboravila sam na vrijeme, cak sam danas sjekla i razmisljala koji bi dan mogao biti...

Mozda nakon svega manje vjerujem i sebi da je danas subota, jer se lahko mogu ubijediti da je utorak... A utorke ne volim...

Nepogodno vrijeme za nas lude, nepogodno vrijeme za nas "slabe karaktere" koje vodi ljubav... Nepogodno vrijeme za mene, mene kojoj je svaki dan valentinovo... I koja budala odredi samo jedan dan za ljubav, ovu ili onu nebitno...

Koji xafsinski trik...

Ljubav biva, tek tako, bez ikakvog razloga, ljubav se slavi sutnjom, pogledom, a ne poklonom...

Lose vrijeme za mene, jer gubim se...

Dobro vrijeme za sazrijevanje, pravo mjesto za umoriti se i dok stojis...

 

18.01.2009.

... ja nisam cedo proseka...

I sad vam vec pisem po navici, ne sluteci da to uopce nije navika... Jer navika je dosadna, u navici ima samo nista... Automatizirana radnja, bez razmisljanja... Ne, ovo nije navika, pomalo lici na nju, samo ne znam pravi naziv... To je nesto izmedju navike i potrebe, uzitka, terapije...

Opet...

Opet osjecam pjesmu u sebi...

Opet mi violina ispunjava tisinu...

I tek da znas, na ovom vrhu cu da sazrijem...

A u dusi... U dusi ostat ce dijete, jer kad drmne me votka...

Kad me obgrlis, kad zalupa jace, manijacki, ovo srce...

Opet se radujem, tek tako zbog radosti, zbog tog osjecaja...

I sve boje stope se u jednu...

Nazivi, rijeci, smisao, besmisao... 

Nista,

sem radosti...

I te violine...

I jedne zvijezde, koja mi osvjetljava put...

Eh, moj djilkosu...

umalo da me opet dotuces tom violinom...

Kad odsvira, ton koji me opet vraca na put...

Ton zbog kojeg, vrijedi proci svijet...

Opet...

13.01.2009.

nesto poput ispravke

Naime, u jednom od svojih prethodnih postova, ogorcena ovom bolonjom sam napisala kako mi je asistentica sugerirala kako je ispravno ZADATCI...

Posto u nasoj zemlji sve pociva na broju tri, pa i jezik koji je, Bosanski, Hrvatski i Srpski...

Ona je zbog mog imena (Ena) pomislila da ja radim test po hrvatskoj normi u kojoj je rijec zadatci ispravna...

Dok je po bosanskoj  normi ispravno je ZADACI, greska ispravljena, a ja se sada ne odvajam od  Pravopisa bosanskoga jezika i svaku nedoumicu u pisanju provjeravam, u istom :)

11.01.2009.

Dobro jutro..

Znam, nije jutro, al meni eto jeste, ali to je nebitna stvar...

I svi koji su mislil da kod nas ne moze komplikovanije, prevarili su se...

Valja opet sloziti slagalicu...

Ja bih slagalicu slagala u tisini?

Moze?

26.12.2008.

?[[]łŁ¤÷×~ˇ^˘°˛˙°˝˛˘ˇ˙łŁß÷¤

Ne shvatam... Pomalo se gubim, al jedna nit vraca me u moje vrijeme... Odavno vec  ne zivim, u ovom vremenu, u ovohj zemlji...

Do kad ce ovo da traje i dokad cemo da pisemo i pricamo, sutimo i trpimo... Kada cemo da djelujemo... Da napokon imamo, svoj pravopis, da znam kako napisati rijec, da me ne zbuni cijenjena asistentica kad mi kaze da sam pogrijesila kakd napisah da je ispravno ZADACI, da je ustvari ispravno ZADATCI...

Dokle bre da nas voza zli carobnjak iz Oza????

Danas u ovoj zemlji dugackog naziva, koju cak i jedan stranac, na privremenm radu, u jednoj svojoj "knjizi" (ili je mozda pak asistentice pravilno sada knjigi?) svodi na najprostije faktore... Nas turizam na zabavljanje adrnalinskih turista, s glavnom bh. atrakcijom: setanje po minskom polju!!!!

I koji to nas zli carobnjaci vozaju?

I dokle nas voze?

Sto im se prepustamo, mi primitivni balkanci???

Ogorcena sam, na tren pozelim pobjeci odavde, al' ipak ne...

A jednostavno je, treba mjenjati sebe a ne svijet!!!

 

09.12.2008.

stvarnost

MAMA nisi me ucila da smijem se sama, vec da volim...

MAMA ljudi su zli!

MAMA ja ih ne razumijem!

MAMA, kad porastem zelim biti LAKA

24.11.2008.

zamislite naslov

I vec vidim sutra ce mi tata pricati o ratu... Podsjecati me na stihove pjesme Jukina jaja (raja) koju sam pjevala cijeli rat... heh...

Pricat ce mi o periodu, koji nas dovede dovde... A iz godine u godinu, ja sve manje i manje vidim poentu te bitke... Cekam skupa s svim bosancima i hercegovcima, to nesto za sta smo se borili... I ne zelim znati za vase i nase...

I ove godine zazeljet cu ne radi sebe, zaradi novih generacija... Generacija kojima, zbog jednostavnog i neizbjeznog procesa zaboravljanja i one nepopravljive ljudske osobine da pamtimo prije lijepo nego ruzno, niko nece pricati o tom ratu...

Ipak zeljet cu mir, naivno znam...

zeljet cu toleranciju...

Sretan dan drzavnosti !

onima koji se imalo osjecaju dijelom ove zemlje, s jednom od najljepsih kultura (u to sam bar sigurna)

22.11.2008.

22.11. samo da ostane trag

Pada prvi snijeg...

21.11.2008.

Bajka za naivne princeze- Pablo Neruda

 

Zarobljena u tebi

tražim izlaz iz tamnice

godinama dobro čuvana i mažena

ipak nepodmitljivo nesretna!

 

Odvojena od svijeta

u karanteni tvoga bivstva

čekam uzalud priliku za bijeg

na otvoreno bojišta mržnje

da me sataru

da vidim bez čega ostajem

što to gubim

da počnem cijeniti male znake pažnje

nezatražene

ali uvijek tako egzistencijalne spasonosne

 

Dajem nevažnima više nego tebi

jednome pouzdanom

čija sveprisutnost me obuzima

obavija

guši (plaši?)

 

A onda...

odjednom i nenadano

navlačim se na tebe protiv svoje volje

i nalazim se kako se sama zaključavam

u kulu tvoje ljubavi

ključ bacam nesmotreno

računajući da su svi zmajevi pobijeni

svi neprijatelji poraženi

ne uzimajući u obzir nesretni svršetak

jer u bajkama princeze uvijek žive sretno

do kraja svog života.

 

u bajkama...

 

princeze...

08.11.2008.

:(

Svi polozeni ispiti su nista, kad padas na onom glavnom prakticnom...

Zivotnom...

06.11.2008.

better

Vracam se u formu...

"kada je ptici u losoj formi drug tada ni ona ne leti na jug"

e bas...

 

Ima me, ima one koja sanja lucidne snove!!!

Ponekad sam i ja jos, iznad snova, mogu upravljat' njima i spojiti realnost i san!!!

 

02.11.2008.

Obecala sam, al' jebes ga!

 

                Oprostite sto vam opet pisem, znam... obecala sam da necu, obecala sam sebi, obecala sam vama da se tih tema necu doticati... No neke stvari nemaju kraja! Zbog tih nekih stvari (kako ruzna rijec), ja opet cu da pisem, iako ce slutim, opet zavrsiti nekim besmislom, a toliko smisla je oko mene...

Al, ljudi smo i vrijeme je takvo... Pa dokad dokad cemo zavaravati sebe,  „kao“ tjesiti se i traziti slicne izgovore. Ne ja necu, ja cu reci samo tuzna sam i tako je, razlog je moj i samo moj, razlog je besmislen, davan i neispravljiv...  Vise ne zelim ni pobjeci odavde, jer tim sam i gora od strasne stvarnosti... Jer sta sam to ja ako bjezim i zatvaram oci pred svim tim... Ljudi cesto pozele pobjeci od stvarnosti, to donekle i razumijem, al u mom slucaju tu dolazi jos jedna licnost licnost zvana proslost, e kako od nje pobjeci? Ma ni to ne zelim,  niti znam...

I gdje bi to mi pobjegli... Besmisleno kazem ti...

Obecala sam da necu ostaviti one snove, nisam ih ni ostavila srusili su ih, nesvjesno, svjesno nebitno... Skroz nebitno i eto ne morate se brinuti tezine mojih snova, nema ih... Ne morate ih traziti u mojim ocima jer nema ih,  ne morate citati razloge dobrog postupka  u  mojim ocima jer stvoriste od mene obicnu, prosjecnu, a obecala sam i Eliotu da nikad necu priznati prosjek... Obecala sam al jebes ga... Sve je to statistika i strategija, ko kladionica... Predvidi sljedeci potez, odigraj ovako ili onako... Nestala je car, ne poznam vise nikog, u ovom casu ko ide scem, ko ide amigdalom... Ne cak ni sebe... Stopila sam se, jer nema smisla biti drugaciji u moru onih koji se kriju iza dobre namjere, da takvi te mogu vidjeti samo kao sebe...

Tren ili vjecnost?

Nadam se tren, ipak...

29.10.2008.

(:

zamisli da miriše lipa i ljeto je tu...

otpuhni zimu! otpuhni jesen!

Mojim bojama pobjedit cemo je!

znas? godisnja doba od danas se dijele na proljece, ljeto, i miholjsko ljeto (:

12.10.2008.

sudbina sta li je?

svojim predhodnim postom naslutih tren, prelijep...

Nije nam trebalo to mjesto idealne tisine, nultog zvuka da cujemo zemlju kako dise, nije nam trebala ni zemlja... Da prvi put u necijem zagrljaju disemo skupa, a svi koji su ikad pokusali nisu uspjeli jer ja disem smirenije i sporije od drugih... Ti uhvati taj ritam u tisini... Pamtit cu tu tisinu kao tren kad postasmo jedno, na moj ludi nacin...  Odmorih se ja u toj tisini, u tom trenu, ko ni u jednom snu!

11.10.2008.

najtise mjesto na svijetu!

Najtiše mjesto na svijetu
Nakon samo jednog dana provedenog u gradu, naše uši zasićene su raznim zvukovima - saobraćaj, građevinski radovi, zvono telefona, muzika iz kafića ili stalno upaljen televizor. Ova buka stvara pritisak u ušima kojeg niste svjesni, ali koji itekako uzrokuje stres.

No, ni potpuna tišina nije sasvim zdrava.

Kad su poznatog kompozitora Johna Cagea, nakon boravka u zvučno izoliranoj komori pitali šta je čuo, on je rekao da su to bila samo dva neobjašnjiva zvuka. Poslije su stručnjaci rekli da je Cage ustvari čuo dva zastrašujuća zvuka, zvuk aktivnosti vlastitih nerva kao čudan visoki ton i jedan vrlo nizak ton-krvi dok cirkulira tijelom.

Ono što bi najbolje odgovaralo čovjekovom duhu i tijelu nije potpuno odsustvo zvuka. Poznato je da priroda, posebno šume, lako apsorbuju zvuk, pa vaša oaza tišine može biti i negdje u vašoj neposrednoj blizini.

Najpoznatije "tiho" mjesto na svijetu su vulkanske stijene na havajskom Big Islandu gdje su naučnici izmjerili nultu tačku zvuka. Zbog brojnih vulkanskih udubljenja ovo mjesto nazvali su mjestom na kojem jedino možete čuti "Zemlju kako diše".

Ostrvo Big Island prate pustinje Gobi i Kalahari gdje možete čuti samo tihi pustinjski vjetar, dok Viktorijini vodopadi koji su inače jako bučni služe kao dokaz da zvuk može biti i ljekovit.

"To je zvuk snage prirode koji preporodi osobu", rekla je za magazin "Forbes" Patricia Schultz, autorica knjige "1000 mjesta koja morate vidjeti prije smrti".

 

 

copy-paste s /sarajevo-x.com/

30.09.2008.

:)

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN,

svima koji osjecaju u srcu i najmanju radost ovih mubarek dana!

26.09.2008.

nesavrsenstvo :)

"Draga mama, zivot je jedna velika,
da ne lajem, nema veze, ti znas
to je sve lutrija,
a ja ne odustajem
od svog broja dok igra traje
izgubim neku bitku, dobro,
al' vremena bar jos ima
u neogranicenim kolicinama
i ja se drzim,
jos kako se drzim
i ne brini puno
o tom sta cu biti,
mogu se kockati, londrati, piti
i mogu pasti na niske grane,
al' ne boj se, nikad necu biti

Kao Bane, dobri sin,
tih i miran, cist i fin,
kao Bane, vaspitan
i solidan i koristan
Kao Bane, vredni mrav,
poslusan i uctiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren
i proveren za sve.

NIKAD KAO BANE NIKAD NIKAD KAO BANE NIKAD

NIKAD!!!!!!!"


Noviji postovi | Stariji postovi

Naopaka bajka...







MOJI FAVORITI
Gracias a la Vida
San o jednoj ženi
I Love To Be Hugged
Silent
Alter Ego
...old school goth...
My life before and after him...
Balašević
Nebo je moja livada...
Moje karikature
ucim se tiho, tise, najtise..
Schizophrenic
soldSpirit
Loyd Razik
.: Legenda o Jeseni :.
Predsjednikov blog
Arinoe & blog
pusem sa severa kao Islam sa Istoka
Mademoiselle...
RKUD Proleter
Vapaj Grešne Duše
Aktuelno!!!!- - -Posveceno Denizu...
° My confession °
~ iT's jUsT SomeThinG ~
Skoro sasvim obična priča...
Neki bi to prosto tugom nazvali...
FRIENDS
Sve se u zivotu vrti oko broja 23!!!
Život je čudo!!!
||[
•● ღDevil's Danceღ●•
...PRVO BEŠE REČ...
više...

BROJAČ POSJETA
57836

Powered by Blogger.ba