beats by dre cheap

u muškom rodu, jer drugačije nije prikladno...

Ulazeći u taj dimom okruženi objekat, prvo uocih natpis iznad šanka.. Taj lokal je obecavao karirani stoljnak, sumnjive tipove i  ugodno popunjenu konobaricu, koja žmireći  toći pivo, i rakiju, a svojim mušterijama prije no što i naruce procita misli i spusti piće na sto... Piće koje oni u dahu saliju i ona ponovi tu aktivnost još nebrojeno puta, sve dok neko od njih ne padne na pod...

Ušao sam niko se nije dao omesti u tom svom poslu, ni uputiti mi pogled... Mjesto u čošku bilo je prazno, sjedoh, još sam se cudio tom natpisu, nekako nije pripadao tu...  Tu nije bilo pjesnika, umjetnika, nekog ko bi mogao razumijeti  te rijeci, usudio bi se reci da su rijetki  posjetioci znali i procitati te rijeci... Udarac čaše o stol me trznu, pogledah j,e nasmija joj se, zahvali, pomirisah čašu... Izgleda da je istina da mi na celu piše VODKA... Ispih je u jednom dahu, kako je red. I nastavih posmatrati.  Zvuka nije bilo, samo slika i glasovi u mojoj glavi, cudno kako su i ovaj put uspjeli nadglasati žamor, cak i ne bas tihu i prijatnu muziku...

 Popio sam još koju i sad bi mi baš dobro sjela Ona, da je gledam... Ah, šta pomišljam, da bi jedna takva dama ikada i zavirila u ovakav lokal... Zapravo, bi sigurno, kada bi samo znala za ovaj natpis iznad šanka... Možda bih je trebao jednom povesti ovamo... Glupost, takvu damu, ovamo, to bi bilo poniženje... A, kao da bi ona i pošla s ovakvim probisvijetom poput mene... Mada bih je jako  volio povesti u šetnju mjestima koje bi tek tada i ja otkrio, jer uz nju sva bi dobro znana mjesta poprimila drugi oblik...

Čaša opet lupi o stol i dade mi znak, da ispijem još jednu i još jednu... Idalje me čudio taj natpis, sad je već imao i viška slova, al jasno sam mogao procitati „Ja sam samo sanjar čiji pogled gasne u magli i memli...“, ponavljao sam to sve dok nisam pao sa stolice.

„Uvijek i ljubljena, upamtit' ću, a u duši vazda ista pustoš zraći...“

Naopaka bajka...
http://lucidnisjaj.blogger.ba
30/04/2010 16:49