beats by dre cheap

Naslov: Sladoled Osvrt: opet u muškom rodu

Ja sam jedan od onih čudaka koji žive u sobi obljepljenoj novinskim člancima. Da, a samo su mi 23...

Otvorio sam oci u sivilu... Nerviralo me zujanje automobila, u to poslijepodnevno jutro. Mislio sam sad bi samo falilo da neki nervozni matori sjedne na... i eto ga BI BI i neki neka neartikulisana buka. Glava je pucala. Sve je to od lošeg vina, pomislih i nastavih pjevušiti Čolu. Ugledah na zidu, clanak o njemu. Ne volim ga. Zasto pjevušim njegovu pjesmu?

Ona je sinoc bila ovdje. Ona to ni ne zna. Gledala me onim zelenim očima, možda me klela, možda nije. Ne znam.

Stavio sam vodu da vrije. Kafa bi baš sjela. Stajao sam na prozoru i čekao da proključa.

Svi negdje trče, budale. Gdje trče? Kući? Pijanom mužu? Bolesnom djetetu? Da stignu na omiljenu seriju? Da jedu? Možda im se piša. Možda...

Koji je dan danas? Datum? -pomislih

Mora da je neki utorak. Da sve mi miriše da je neki utorak, neki visok datum, sudeći po izrazu lica ovog čovjeka u automobilu koji se zaglavio, u rigama, mislim gužvi...

Zašto ne proključa? Pogledam, ništa, ni balončića... Gurnem prst u vodu- ledena.

Plata-isto- ledena.

Nema ni kafe-sigurno je visok datum.

Otvaram frižider-mrak. Psujem- isključili su mi struju.

Sjetim se da u zamrzivaču imam sladoleda. Šteta da se istopi.

Sjedam na sredinu sivila i ližem sladoled s kašike. Još je leden, od njega me glava još više boli. Reže. Izreza mi sliku, djetinjstva i servira je u bojama. Kako me sladoled uvijek vrati u djetinjstvo, naježih se...

Čitam, zanimljivosti sa zida, piše: Jedna od pet osoba, koja jede sladoled, to radi iza ponoći i 95% tih osoba ima od 18-29 godina. Koje statističko sranje- pomislih.

Pogledah sat, 00:19.

Fuj, potvrdih im teoriju!

 

Naopaka bajka...
http://lucidnisjaj.blogger.ba
09/08/2010 22:24