beats by dre cheap

kad dođe, ne znam.

Dođe, samo dođe nepozvan ili možda pozvan, ne znam.
Dođe, kao vijesnik proljeća i znam da će ojužiti, ne znam kada ali znam da hoće.
Dođe i donese neke osjećaje, nazvane raznim imenima u mojoj glavi.
Ne znam ta imena napisati, ali ih dobro poznajem lično.
Dođe tako i uz šoljicu čaja odem u neke visine gdje samo ja znam.
Ne znam, put do tamo, ali poznajem svaki čošak te ljepote.
Ponekad povedem nekoga tamo, ne znam kako, ali znam koga.
Tamo mogu da ne znam. I to vrlo dobro znam.
Tamo mogu da razmišljam kako je svijet tužan i veseo u isto vrijeme.
Kako je naše vrijeme nesretno, jer čitamo (ako uopće i čitamo) pink romane, istočnjačke pamuke, prazne stranice o vampirima. Kako se u našem vremenu nije rodio nijedan Šantić, Krleža, Selimović, Jesenjin, Džubran- i o tome mogu da razmišljam. I pomislim šteta, neopisiva šteta.
Ne znam, kako odem tamo, ali znam da tamo mogu čitati Mikinu poeziju, na Šantićevim mostovima i nasmiješiti se u prolazu najdražim, koje tu znam sresti.

Naopaka bajka...
http://lucidnisjaj.blogger.ba
26/02/2012 22:49